Dana 21. travnja 2012. u cilju duhovne formacije, utvrđivanja vjere, i konfesionalnoga identiteta u Karancu je održano predavanje za prezbitere. Nazočni su bili članovi Sinodalnog vijeća i sedamdeset članova prezbiterija Crkvenih općina Reformirane Crkve.
Predavanja je održao dr. Lajos Békefy; reformirani teolog, spisatelj, i zatvorski kapelan uz pomoć supruge dr. Klaudie Békefy – Röhrig; svećenice, pastoralne psihologinje i prevoditeljice. dr. L. Békefy je pored naznačenih službi zadužen za uređivanje časopisa Prezbiter, dvomjesečnika koji se tiska na Mađarskom jeziku te izlazi redovito u ediciji od dvadesetak tisuća primjeraka. Časopis je namijenjen kontinuiranoj edukaciji i formaciji prezbitera u zajednici.
Vjernici u zajednici imaju značajnu ulogu. Oni koji pokazuju poziv za službu Bogu, a nisu u službi svećenika, mogu biti izabrani članovi prezbiterija crkvenih općina. Prezbiteri su pozvani svojim učešćem davati doprinos u formiranju i vođenju, te obrani i promoviranju vjere.
Predavanje je bilo usmjereno temom "Teologija i praksa pobožnosti Jean Calvina (Kalvina)". Istaknuto je više nadahnutih i duhovno smjerodavnih misli. Istaknuti su sljedeći biblijski navodi: 1.Pt 1,1-5. 2.Tim 2,8-12. Mt 18. 15-18. Pnz 4,1-2. Ps 25, na njih se navezuju Instrukcije kršćanske religije: II 2,15. III 20,29. III 20,28.
Iz predavanja valja istaknuti temeljne evanđeoske istine nauka o Nebeskom Jeruzalemu. Taj je biblijski koncept potvrđen i kod rano crkvenih otaca, a naglašava činjenicu kako je vječna domovina kod Boga. Sveto pismo naučava kako je sadašnji život, pa i domovina u kojoj živimo, samo usputna stanica na putovanju u vječnost koja je određena vjernicima kao nada i smjer života.
Prema mišljenju predavača bit je kalvinovoga nasljeđa uzoran molitveni život. Reformator je bio čovjek molitve. Theodor de Beza (rođ. 24. lipanj 1519. + 13. studeni 1605.), koji ga je naslijedio u pastoralnoj službi, uočio je dugo prije njegove smrti, kako je reformator imao izraženu sljedeću naviku. Započinjao je radni dan (u četiri sata ujutro) molitvom i proučavanjem Biblije. Taj ga je molitveno-biblijski duh pratio cijeli dan. Redovito je propovijeda i predvodio Bogoštovlje (više puta tjedno) i poučavao na teološkom fakultetu kojega je osnova, a koji i danas djeluje u Ženevi. Bio je jedan od najvećih propovjednika Svetoga pisma i teolog Duha Svetoga. Postoje mnoge molitve koje se njemu pripisuju, sve su poticajne, a po tematici su usmjerene štovanju Boga u trojstvu. Omiljene su mu molitve bile iz Psalama, redovito ih je molio, a Psalma 25. mu je bio najdraži.
Kalvinizam se često opisuje kao hladan teološki sustav diskonektiran od emocija, no to je netočno. Kalvin je naglašavao važnost slavljenja Boga u sklopu Bogoštovlja, koje mora imati temeljnu svrhu veličanja, i proslavaljanja Boga, a ne čovjeka te nije bio protiv upotrebne glazbala u toj namjeri.
Kalvin je pokazivao zanimanje i poticao proučavanje i promoviranje znanosti te naglašavao kako materijalni svijet svjedoči veličinu i kreativnost Stvoritelja koji je iznad svega i daje život. Svi su pravci u znanosti bitni za čovjeka i razotkrivanje materijalne stvarnosti, ali je teologija "Kraljica znanja". Razlog je tomu što uvodi, čuva i promiče otajstva istina Božjih, istaknuto je u zaključnom dijelu predavanja.
Jean Calvin (rođ. 10. srpnja 1509. + 27. svibnja 1564.) bio je predani i pobožni vjernik, pastoralni službenika, uzorni reformator i jedan od najvećih teologa reformacije. Njegov je nauk interpretacija i primjena Svetoga pisma u teoriji i praksi. On je povezao duhovnost sa društvenom primjenom, a svojim je naukom naviještao istine o Bogu. Protivio se je kultu ličnosti, a svoj je život temeljio na molitvenom životu te se je posvetio propovijedanju Evanđelja i proslavljanju Boga. Zbog toga ostaje trajan uzor svima onima koji žele živjeti vjeru u Boga.
Bit je kalvinizma poticanje pobožnosti temeljenje na kršćanskom nauku objavljenom u Svetomu pismu te poznatom u Crkvi od Isusova ustanovljenja, tijekom povijesti do danas.
